nedjelja, 22.10.2006.

MOJA POBJEDA

Probudila sam se u svom krevetu. Prvo što sam osijetila je jaka bol u glavi. Zastenjala sam. Tada sam primijetila da oko mene sijede Ben, Stella i Ruth.
-Ej.-promrmljala sam.
-Kako si?-zabrinuto su upitali u glas.
-Dobro. Samo me glava užasno boli.-odgovorila sam im. Ruth je prostrijelila Bena pogledom.
-Stvarno, Ben, nisi mogao biti malo blaži za prvi put!-prijekorno mu je rekla. On je samo zbunjeno slegao ramenima.
-Pa nisam mislio ...-počeo je, ali ga je Stella presijekla u riječi.
-Problem je Ben, što ti nikada ne misliš, nego se sjetiš da to možeš tek nakon što napraviš neko sranje!
-A tko je tebe što što pitao, ti...-nismo saznali čime bi Ben počastio Stellu, jer ih je Ruth prekinula.
-Dosta vas dvoje!!! Ponašate se kao mala djeca!-obadvoje su je kiselo pogledali ali nisu rekli ništa.
-A sad Ben, da čujem zašto si toliko izmakao kontroli da si skoro ubio Arsu?-nastavila je strogo. On ju je zapanjeno pogledao pogledao.
-Ma što ti to blebečeš? Da sam ju skoro ubio? Ma daj molim te!-uzviknuo je.
-A kako onda objašnjavaš to da je pet dana ležala u nesvijesti?! Hajde mi molim te to objasni!!-viknula je Ruth još glasnije od njega.
-Pa što!? Možda je cura malo osijetljivija!!? Nisam to namjerno napravio, shvati!!
-Nisam ni rekla da si to napravio namjerno, no čini mi se da nisi mogao podnijeti da je mogla izvesti sve čarolije koje si joj postavio...!
-Ti si luda!! Ti stvarno nisi normalna!!-prekinuo ju je usred urlanja i izletio van iz sobe s Ruth za petama.
Njihovo urlanje čulo se i kroz zatvorena vrata i pet katova više. Stella i ja smo se pogledale i zasmijuljile.
-Ma oni su ti zajedno. To bi se sve nazvalo ljubavna svađa.-objasnila mi je ona. Zagrcnula sam se.
-Molim?-upitala sam ju.
-Da, da. Već su neko vrijeme zajedno. Od jednog dosta teškog događaja. Ma nije važno...
-Ahmm..da,da. Ma nema veze.-osijetila sam nešto teško u prsima i došlo mi je da se rasplačem.-Stella?
Dali bi me mogla malo ostaviti?-upitala sam ju.
-Joj da! Samo se ti odmaraj!-brzo se dignula i izašla iz sobe. Kad sam ostala sama zaplakala sam. Nisam znala zašto ali bila sam vrlo tužna. Sijetila sam se Toma, svog oca, svoje male kćerkice, mojih prijetelja i života koji sam napustila. A zašto? Da bih izgubila glavu u nekoj glupoj borbi. Da li za to vrijedi dati život? Moj odgovor je bio da. Vrijedi dati život da ubiješ čovijeka koji je tebe uništio. Vrijedi dati život
da bih ubila jedinog čovijeka kojeg sam ikada voljela i kojeg ću ikada voljeti. Moj odgovor je bio da. Život je put bez putokaza. Put za koji neznaš gdje završava. Može završiti odmah iza ugla, a može se još protezati kilometrima i kilometrima. Samo je važno da ima zavoja. Da ima uspona i spustova. Važno je samo da ga živiš punim plučima. Važno je samo da se nastaviš boriti i nikada se ne predaš. I tada sam shvatila da Tom nije kriv za ovo. Sudbina je tako odredila i ako je sudbina odredila da moram umrijeti od njegove ruke, tako će i biti. No ja ću se boriti, ma kakav na kraju rezultat bio, jer makar umrla mene će pamtiti kao junakinju i to će biti moja pobijeda. Samo moja pobjeda.
- 16:14 - Spread your wings ( ukupno: 15) - Dive into my colors - #

četvrtak, 19.10.2006.

SAM SE MALO JAVLJAM

Eeeej!!! samo sam vas htijela obavijestiti da sam otvorila novi blog, samo ne hpff nego malo drukčiji više nalik lotr-u!!! Njegova adresa jeova!!! Naravno to ne znači da ću prestati pisati ovaj blog!!!!

- 19:58 - Spread your wings ( ukupno: 12) - Dive into my colors - #

srijeda, 18.10.2006.

PRVA BORBA

Vratile smo se iz grada. Kupila sam lijepi novi brezov štapić sa dlakom jednoroga, dugačak 26 cm, tri pelerine(ljubičastu, crnu i bijelu), novi pribor za čarobne napitke, a onda smo još otišli do bezjačkih trgovina. Tamo sam kupila traperice i narančastu košulju, novu trenirku(za vježbanje) i dvije majce(zelenu i crnu). Iz šupljeg kotlića smo se letiprahom vratili natrag u sjedište. Išle smo Stella i ja, u pratnji još dvojice mladića i jednog starijeg aurora. Zovu se Rupert, Colin i Christian. Već je skoro bio pao mrak kada smo se vratili. Stigli smo točno na vrijeme za večeru. Otišla sam u svoju sobu ostaviti stvari. Kada sam ušla primjetila sam da ju je netko pospremio. Stavila sam kupljene stvari u ormar i s uzdahom sijela na krevet i zagledala se u kamin. Prije malo manje od 24 sata ovdje se nakon petnaest dugih godina pojavila moja majka. Nisam bila sigurna dali da obnovim svoje povjerenje prema njoj, ali duboko u svom srcu znala sam da nesmijem sumnjati u istinitost njezinih riječi. A tu je još i njezino upozorenje.

"On dolazi! Sve je bliže! Zato sam i došla! Sada moram ići, ali čula si upozorenje...ja ću opet doći...očekuj me u zoru...onog dana kada će ti pomoč biti potrebna...znat ćeš...djete moje..."

Što li joj je to trebalo značiti? Oduvijek sam znala da je moja majka vidovita...ali ovo...Večera!! Naglo sam se sijetila i poskočila na krevetu. Potpuno sam zaboravila!! Po tko zna koji put sam se sjurila niz stepenice staroga dvorca, ovoga puta zaboravljajući da se mogu aparatirati, i uletjela u blagavaonu.
-Oprostite! Potpuno sam zaboravila na večeru.-ispričala sam se zadihano. Svi su me pogledali uzdignutih obrva ali nisu ništa rekli. Sjela sam za svoje mjesto za stolom i poslužila se večerom. Soba je gotovo bila prazna. Nasuprot mene Stella i Ben su se udubili u razgovor, odmah pokraj njih Ozzie je pričala neku šalu Ruth i obadvije su se presavijale od smijeha. Na kraju stola su sjedila naša dva aurora i smijuckala se u ugodnom razgovoru. I to je bilo to. Red je bio prazan. A ja se nikada nisam osjećala tako osamljeno. Zadubila sam se u svoje misli kad sam osijetila nečiju ruku na ramenu. Trgnula sam se i okrenula. U mene je odozgora gledala našmiješena mlada kineskinja.
-Slobodno?-upitala je, a ja sam potvrdno kimnula glavom. Još šire se osmjehnuvši(ako je to moguće) sjela je do mene i predstavila se.
-Ja sam Kinssay Chang, ali svi me zovu samo Kiny, tako da ni ti ne trebaš biti iznimka!-Onda sam se sijetila! Nisam je vidjela tri godine u koje se tako promijenila da je nisam mogla prepoznati!
-Kiny?!-uzviknula sam. Ona me malo bolje pogledala a onda se i ona sijetila. Izraz prepoznavanja razlegao joj se po licu.
-Arsa!? Zar si to ti?
-Da! Ja sam ludice!-i tako smo nastavile pričati do kasno u noć, kad sam se ja pokupila u krpa nakon što sam dobila informaciju od Bena da je sutra rano ujutro prvi trening.

*** *** ***

-Ne...ne...molim te...pusti ju...neee!!! Meeelissaaaaa!! Pusti ju...nee...samo ne nju...oh Tome...NEEEE!!!!-naglo sam se uspravila u krevetu. Srce mi je brzo tuklo. I tada sam ga ugledala. Stajao je u kutu moje sobe. Jedva sam se suzdržala da ne vrisnem.
-Došlo je vrijeme,-progovorio je, ali mu ja nisam dala da dovrši.
-Ne. Nije došlo nikakvo vrijeme. Odlazi. Ti za mene više ne postojiš.-trudila sam se najviše što sam mogla, ali lagati nikada nisam znala. A on je znao točno kada bih mu ja lagala.
-Nemoj lagati, ljubavi moja. Znaš i sama da sam ti još u srcu. Baš kao i ti meni.
-Ti lažljivče!! Kako se usuđuješ!! Mrzim te!!! Mrzim te!!! MRZIM TEEEEEE...E...E...E!!!!!!-projecala sam ove zadnje riječi i onda sam klonula i pala bih da me njegove snažne ruke nisu uhvatile. Čvrsto me primio i onda sam se sijetila onih "starih" vremena i suze su krenule same od sebe.
-Što se to toliko promijenilo, Tome? Zašto nemože biti kao prije?-prošaptala sam. On me umjesto odgovora poljubio.
-Ne mora. Samo mi se prepusti i sve će biti u redu. I od tog trenutka se ne sjećam ničega.

*** *** ***

Ujutro sam se probudila(za neko čudo) dovoljno rano da se stignem na miru spremiti. Bila sam vrlo zabrinuta zbog onoga od navečer, ali nisam znala dali je to bio san ili java. U svojoj novoj trenirci sišla sam u blagavaonicu i tamo zatekla Bena kako ispija pivoslac i lista Dnevni prorok.
-Jutro.-promrmljala sam i bacila se na najbližu stolicu. Ben mi je uslužno prizvao doručak i bocu pivoslaca i soka od bundeve(mljac).
-Loša noć?-upitao je. Potvrdno sam kimnula. Neko vrijeme smo jeli u tišini.
-A smijem znati zašto?-upitao je. Opet sam kimnula i progovorila.
-On se pojavio. Opet.-prošaptala sam. Ben me zabrinuto pogledao.
-Tko? Voldemort?-upitao je.
-Ne. Zapravo, to je bio Tom Riddle.-zbunjeno me pogledao.
-Ovaj...zar to nije ista osoba?-znala sam da će ovo biti zbunjujuće za neke, ali za mene je bilo vrlo jednostavno.
-Za vas je Lord Voldemort isto što i Tom Riddle. Ambiciozan, inteligentan, lukav i zao mladić, pali junak, nekadašnji prefekt, najbolji učenik na godini i na kraju-izdajica. No za mene su to dvije potpuno drugačije osobe. S jedne strane je nježna, inteligentna, pažljiva i dobra duša kao nekadašnji Tom Riddle, a s druge je Lord Voldemort-ubojica, lažljivac i utjelovljenje zla. Pravi ubojica Toma Riddlea. Ne on sam, već njegov ubojica.-suze su mi potekle niz obraze. Po prvi put nakon one noći nisam više mogla suzdržati suze. Oteo mi se jecaj i prepustila sam se.
-No, no. Nemoj tako plakati-rekao je Ben i pružio mi rupčić.-Ne isplati se trošiti suze zbog njega. Nije on toga vrijedan.
-Ali je. Makar koliko bio zao. Makar što učinio. Ja ga i d...d...da...a...a...dalje vo...o...o...lim.-projecala sam. On me zamišljeno pogledao.
-Onda ti tu više nema pomoći. Ti moraš sama odlućiti da je dosta, jer dok ti to sama ne prekineš neće prestati. Samo moraš biti hrabra.-poput malog djeteta kimnula sam glavom i obrisala suze.-A sada pojedi ovo, jer se moramo pot hitno baciti na posao.-potapšao me po ruci i vratio se svom pivoslacu. Ja sam samo nešto malo probrljala po tanjuru i popila sok od bundeve i pivoslac.
-Gotova sam, Ben.-rekla sam mu. On se trgnuo.
-Ah...da...da...Hajdemo onda!-ustao je sa stolice i hitro me poveo u hodnik a onda niz stepenice u podrum. Ušao je kroz skrivena vrata u staru sobu vrhunski opremljenu za vježbu. Izgledao je pomalo zastrašujuće tako visok sa crnim plaštom u toj slabo osvijetljenoj sobi.
-Ovako. Sad ćemo te malo iskušati da vidimo kolika je tvoja magijska moć i koliko moramo trenirati i koliko će dugo trajati tvoja obuka.-rekao mi je. Pred mene je stavio veliku sovu koja je neprestano hukala. S išćekivanjem me gledao. Upitno sam ga pogledala. On je samo slegnuo s ramenima. Jedino što mi je palo na pamet bila je čarolija ušutkavanja. Osjećala sam se kao da opet polažem ČAS-ove ili OČI.
-Silencio-promrmljala sam i sova je nastavila dalje bezglasno otvarati i zatvarati kljun.
-Odlično, odlično!-nasmijao se Ben. Začuđeno sam ga pogledala. Ja sam ovu čaroliju znala izvesti od treće godine školovanja!-Ali sada ćemo probati nešto teže.-uputio mi je izazivački pogled i stavio pred mene glineni lončić.-Preoblikovanje tvari.Najteže je od svih tvari. I nikada se ne pojavljuje na OČI-ma.
Pogledala sam ga. To nije trebalo biti teško. Znala sam tu čaroliju.
-Morsododrelius!-uzviknula sam napravivši komplicirani pokret štapićem. Par sekundi se ništa nije događalo, a onda se polagano glina rastopila u crvenkastu smjesu, pa prvo promijenila boju u srebrnu i zatim se vratila u prijašnje stanje ali je sada bila metalna. Zadovoljno sam pogledala Bena .
-Pa, bio sam siguran da to nećeš moći.-rekao je. Nije izgledao posebno impresioniran. Lagano je zapljeskao a onda nastavio.- A sada slijedi najteže od svih čarobnjačkih vještina-borba!-uzviknuo je to i ispalio crvenu zraku prema meni. Ja sam se izmakla i digla štit oko sebe. Pa šta to on zaboga radi! pomislila sam, Zar me hoće ubiti? Ali bilo kako bilo uzvratila sam mu.
-Expelliarmus!-uzviknula sam prvu čaroliju koja mi je pala na pamet. Ben se glasno nasmijao i krenuo u napad.
-OMAMI!-zaurlali smo u isto vrijeme. Čarolije su se u zraku sudarile i odbile jedna od druge. Brzo sam se bacila u stranu da me ne pogodi. Sakrila sam se iza ormara. Polako mi se približavao. Kad se približio dovoljno blizu iskočila sam pred njega, ali bio je brži.
-IMPEDIMENTA!-zaurlao je i prije nego što sam mogla reagirati, osijetila sam kako se podižem u zrak letim velikom brzinom i udaram o nešto. To je bilo zadnje što sam osijetila.
- 13:48 - Spread your wings ( ukupno: 8) - Dive into my colors - #

utorak, 19.09.2006.

MAJKA, UPOZORENJE I ČUVARICA TAJNE

Nisam mogla vjerovati. Mislila sam da me oči varaju. Nisam je vidjela petnaest godina, pa zašto se, pobogu, baš sada morala pojaviti. Tako smo se gledale par sekundi, koje su se činile kao vječnost. Onda je progovorila:
-Arsa...kćeri...-nije stigla dovršiti, jer sam ju ja prekinula.
-Ja nisam tvoja kćer.Prestala sam to biti kada si nas prije petnaest godina ostavila. Tog dana sam se zaklela da ću te zauvijek zaboraviti.-ona me tužno pogledala.
-Da. Istina je da sam se ponijela kukavički......I da sam vas ostavila na cjedilu......Ali kćeri, sigurno se sjećaš mojih riječi. Probaj se sjetiti što sam ti rekla na odlasku.-bila sam zaprepaštena. Ako ovo nije bila neka krinka moja majka se skroz promijenila. No nisam joj htijela pokazati da me iznenadila.
-Da sjećam se. Ali kakve to veze i...?-upitala sam, ali najedamput sam se sijetila. Kada je odlazila
rekla je:
"Očekuj me za petnaest godina u ovo vrijeme. I zapamti-vjeruj sudbini, čuvaj ljubav i osječaje i mama će uvijek biti tu. Obećaj mi Arso, obećaj....da nikada nećeš prestati voljeti!"
Dala sam joj to obećanje, ali prekršila sam ga. I zato je ona došla. Zato što je oda....
-Ti si predvidjela!! Predvidjela si Tomov pad u tamu! Zato si me natjerala da ono obećam! Znala si! Ali ja sam bila preponosna.......da bi to poslušala...tako mi je žao.-grozno sam se osjećala. Sada sam shvaćala sve...osim jednog...
-Majko...ali zašto si otišla?-upitala sam. Ona se zamislila.
-Najrazumniji odgovor koji ti mogu dati je to što u toj viziji nisam vidjela sebe. Znala sam da sve to moraš proći bez mene. I zato sam otišla. Srce mi se kidalo...ali znala sam...već tada... da tvog oca više neću vidijeti...-završila je sa suzama u očima. A onda se trgnula.
-On dolazi! Sve je bliže! Zato sam i došla! Sada moram ići, ali čula si upozorenje...a ja ću opet doći...
očekuj me u zoru...onog dana kada će ti pomoć biti potrebna...znat ćeš...djete moje...-i tada je nestala.


*** *** ***


Nisam dugo spavala. Probudila me Sarah.
-Ej. Ben nas sve treba u sobi za sastanke. Za deset minuta počinje. Molim te bez kašnjenja, jer je vrlo ozbiljno.-rekla mi je to i dezapartirala se. Krenula sam se spremati. Obukla sam bezjačku odjeću-traperice i košulju. Brzo sam se umila i isčetkala kosu. Došla sam taman na vrijeme. Ušli smo u zamračenu sobu i sijeli za veliki stol od tamnog drveta. Pridružilo nam se par ljudi. Dvije djevojke i jedan mladić. Svi smo sjeli na mjesta koja su nam bila određena. Kada su se svi smjestili, Ben je počeo:
-Ovako, kada ste se svi skupili na Velikom okupljanju Reda feniksa, ovdje u Irskoj, vrijeme je da počnemo.-svi smo šutjeli i slušali. Nastavio je.-Kao Dumbledorov zamjenik ovdje u Irskoj, dobio sam upute za vaš daljnji rad u ovoj zemlji. Od sada ćete raditi isključivo po jedan ili dvoje, do daljnjega.

Svi smo pozorno slušali. Razmišljala sam dali da im kažem za noćašnju posjetu moje majke ili ne. Na kraju sam zaključila da je bolje da šutim. Ben je nastavio:

-U sjedištu će uvijek biti desetak osoba koje će se brinuti za ovu kuću, zapravo...ovaj dvorac. Naša nova suradnica, a i uskoro članica, gospođica Arsa Sorrel, će ovdije proći pola od svoje obuke za aurora, te će ovdije biti cjelu godinu. Molim dotičnu gospođicu da ostane malo poslije sastanka da dogovorimo detalje. A sada krenimo a pravim poslom.-rasprava se nastavila. Ben je iz ormara izvukao hrpu spisa, pa su krenuli proučavati neke mape zgrada. Većinu vremena sam sijedila i slušala,samo sam nekada nešto predložila ili komentirala.
-Moje mišljenje je da ovo ostavimo na miru još neko vrijeme. Isabell i Enika, vi ćete otići do Engleske magijske ambasade, da nadgledate situaciju i pomognete našem ministarstvu.-obratio se Ben dvjema novim djevojkama.-Stella, za tjedan dana te očekuju u Hogwartsu, radi zaštite. Sarah, ti se vraćaš u redove smrtonoša, iako znam da je nepotrebno to govoriti, ali za svaki slučaj evo-
čuvaj se!-svi su se nasmijali. Ben je produžio.- Amanda, otiđi podnijeti izvještaj o našem napretku u magijski senat u Bukureštu. Tu su svi spisi, a oni te očekuju. Ruth i Ozana, vas očekuju u sjedištu u Londonu, tamo ćete dobiti zadatke do ponedjeljka. Maggie, ti znaš što moraš?-upitao je on. Djevojka crvene kose je kimnula, neobično ozbiljna izraza lica.
-Sve što želim znati je: jesi li potpuno pripravna za ovo? Jesi li spremna ići do kraja? Jesi li u potpunosti sigurna da želiš staviti svoj život na kocku zbog te informacije?-svi smo šutke promatrali. Par sekundi je vladala potpuna tišina a onda se začulo tiho_
-Da, u potpunosti sam to odlučila.-i zatim prasak i Maggie je nestala. Ben je nekoliko trenutaka tužno šutio a zatim je nastavio:
-Znam da je sve vas iznenadilo to što je došlo do promijene plana, ali stvari se mjenjaju i moramo biti potpuno spremni na sve. Proglašavam kraj sastanka, vrijeme sljedećeg velikog sastanka biti će na vrijeme najavljeno, a svaku drugu večer održavat će se mali sastanci za one koji će biti u sjedištu za to vrijeme.-lupio je rukom o stol i ljudi su se polako počeli dezapartirati. Ja sam došla do Bena.
-Joj, da! Ovako Arsa, danas popodne ćeš sa Stellom, u pratnji još par aurura iz Reda, otići do grada u nabavu novih stvari, kako bismo mogli već sutra početi sa obukom!

Zapanjeno sam ga gledala. Nisam očekivala da ćemo tako brzo početi sa obukom. Ali, zapravo, neznam što sam uopće očekivala. Ali, nabavka bi bila u redu, jer mi treba novi štapić, pelerina, neka odjeća i takve stvari.
-U redu. Imam još nešto novaca, pa bi to bilo u redu.-odgovorila sam mu.
-Dobro, onda je to sređeno. Sada me molim te ispričaj, moram popričati sa Ralpfom.-objasnio mi je i pokazao na mladića koji je došao sa Enikom i Isabell. Ja sam samo kimnula glavom i krenula prema Sarah. Bila je jedna stvar između mene i nje, koju nitko osim nas nije znao. Ona je bila moj čuvar tajne. I sad sam trebala s njom o tome popričati.
-Sarah, ajde molim te malo dođi.-rekla sam joj i pozvala ju na stranu. Stella je pričala sa Maggie i Ozzie. Progutala sam slinu i progovorila:
-Sarah, pretpostavljam da se sječaš toga da si moja čuvarica tajne?-upitala sam ju. Ona je kimnula.
-Da, naravno da se sječam.
-E, da. Pa...mene zanima...pa...dali si ti odala tu tajnu Tomu? Jesi li prekršila zakletvu?-upitala sam ju. Imala sam potpuno povjerenje u nju, ona je čak htjela položiti neprekršivu zakletvu, ali to me proganjalo od one noći. Noći kada se Tom pojavio. I uništio moj život. Sarah je izgledala zgroženo.
-Ne, naravno da nisam. Ja sam mislila da ti znaš da ja nikada...ali...izgleda da sam se prevarila...stvarno mi je žao zbog toga...-rekla je. Sada mi je bilo žao što sam uopće nešto išla govoriti. Nek sam prokleta, nek sam stoput prokleta!!
-Oprosti mi! Ali nisam znala. Sva sam puna sumnji i...neznam kome da vjerujem...stvarno mi je žao, Sarah.-rekla sam to najiskrenije što sam mogla, tako da je ona podigla pogled i nasmiješila se.
-Ma ništa zašto. Teška su ovo vremena. Ali, moraš znati ovo. Ta je čarolija preko mene štitila tebe, ali tvoju obitelj ne. Tako da je Tom mogao pitati bilo koga gdje su oni, pretpostavljajući da si ti s njima, i tako te naći. I to je očito i učinio.-bila sam užasnuta. Kakva prokleta pogreška. Mogla sam znati. Da sam se samo toga sjetila. Suze su mi došle na oči. Sarah me zagrlila.
-Nemoj biti tužna. Doći će tvoje vrijeme. Vrijeme za osvetu.

I onda se dezapartirala.
- 11:18 - Spread your wings ( ukupno: 30) - Dive into my colors - #

četvrtak, 14.09.2006.

LICE U VATRI

Nisam očekivala nešto posebno, kao što sam već rekla. Ali soba u koju sam ušla bila je naprosto predivna. Krevet sa baldahinom bio je s desna od vrata. Bila su tu dva ooogromnaaa prozora koja su gledala na prednji vrt. Stari drveni ormar prekrivao je skoro cijeli jedan zid. Sa obadvije strane prostranog kreveta bili su noćni ormarići sa svijećama. Zavijese i prekrivači bili su nekakve posebne crvenkasto-roskasto-smeđe boje. Bila sam zadivljena. Pogledala sam u druge sobe i bile su isto predivne. Vratila sam se u svoju sobu i raspakirala stvari. U noćnim ormarićima sam našla mnoštvo svijeća, par knjiga, puno svitaka pergamenata i malu cedulju na kojoj je pisalo:
"Dobrodošla i ugodan boravak u kući!"
Nisam znala tko je to napisao, pa se nisam htijela zamarati time. U ovoj kući sam se osijećala zaštićeno. Pogledala sam na sat. Bilo je tek 17.30. Najedamput sam osijetila neočekivani umor. legla sam na krevet i u tren oka zaspala.



*** *** ***


Naglo sam se trgnula iz sna. Nisam se sijećala što sam sanjala, ali imala sam neobičan osjećaj da je to što sam sanjala neobično važno. Kada sam pogledala na sat zaprepastila sam se. Bilo je 18.55. Brzo sam se digla iz kreveta i obukla drugu pelerinu(crvene boje). Brzo sam se sjurila dolje. U blagavaonici
je sve bilo prepuno ljudi. Nastala je tišina kada sam ušla. Ben mi je prišao i predstavio me.
-Svi! Ovo je Arsa Sorrel, naša nova članica.-svi su se nasmiješili i zapljeskali. Vidjela sam dvije djevojke da me pozivaju da sjednem. Krenula sam prema njima.
-Sjedni ovdje kod nas.-rekla mi je jedna od njih. Sijela sam između njih.
-Ja sam Ozana, drago mi je.-rekla je plavokosa frčkava djevojka.
-A ja sam Ruth.-rekla je druga, sa plavom ravnom kosom. Brzo sam se uklopila. Nisam znala znaju li moju priču, ali tu je bilo mnoštvo ljudi koje je izgubilo obitelji, ljubav, djecu, roditelje i prijatelje od strane Lorda Voldemorta, tako da se nisam osiječala drugačijom i to mi je davalo snagu.
-Naša još jedna prijateljica, Maggie, je na misiji. Ona je dvostruki špijun.-rekla je Ozzie. Ja sam klimnula glavom.-Jako smo zabrinuti jer je već prošlo mjesec dana od kad je trebala predati izvješće, a nje nema. Neki govore da će ovdje doći Dumbledore osobno. A to znači da stvar postaje ozbiljna. Maggie je hrabra cura, ali onome-čije-se-ime-ne-izgovara nemože sama suprostaviti.

Bile su stvarno zabrinute. Ljudi su tiho razgovarali, bili su vrlo tužni. Kada sam pitala što je bilo, Ruth mi je odgovorila:
-Ma prije sat vremena smo dobili dojavu da je naš jedan špijun nađen mrtav u rijeci. Izgleda da je tu umiješan gospodar tame osobno.
-Tko je on?-upitala sam, iako nisam bila spremna na odgovor koji sam čula.
-Tom Roudill. Pipničar u Šupljem kotliču.-zinula sam. Bila sam u šoku. Tom!! Izgleda da je Voldemort bio u Londonu u isto vrijeme kad i ja. Zaprepašteno sam otvorila usta. Nisam mogla vjerovati. Skoro me ulovio. A Tom je poginuo par sati nakon mog odlaska. Možda je čak i poginuo zbog mene.
-Što je?-upitala me Ruth. Odmahnula sam glavom.
-Ništa. Ništa.
-Nešto je. Jesi li poznavala Toma?-upitala me Ozzie. Koja pronicljiva djevojka!
-Da jesam. Bio je dobar prijatelj moga oca.-odgovorila sam. One su kimnule i suosjećajno me pogledale.
-Bio je dobar prijatelj i čarobnjak. Šteta je za nas i za Red što smo ga izgubili.- rekla je Ruth.
-Dumbledore je vrlo zabrinut. Rat ne ide baš dobro za našu stranu. U ovih mjesec dana izgubili smo šestero ljudi!!-produžila je. Da malo promijenim temu upitala sam:
-Koliko dugo ostajete tu?
-Ja još tjedan dana, a Ruth preksutra odlazi na zadatak.-odgovorila mi je Ozzie. U tom trenutku pred nama su se stvorila razna jela i počeli smo s večerom. Ja, koja nisam baš preveliki ljubitelj mesa, jela sam razne salate, malo krumpira i pila pivoslac. Nakon večere, svi su se polako počeli razilaziti. Neki su se dezapapartirali, a neki su se popeli u svoje privremene sobe na katu. Ja sam se polako sama popela na kat (Ruth i Ozzie su bile smještene na drugom katu). U sobi je u velikom kaminu u kutu sobe bila zapaljena vatra, tako da je bilo vrlo ugodno i toplo, dok je vani kiša ljevala ko iz kabla. Presvukla sam se u staru majcu i dolnji dio pidžame u kojima sam spavala. Otišla sam do kupaonice gdje sam oprala zube. Legla sam u topli ugodni krevet i u trenu zaspala.


*** *** ***


Probudila me vika iz predvorja. Trgnula sam se iz sna i prestrašeno osluškivala. Čuo se glasni govor, uzbuđeni povici i sumnjičavi glasovi. Obukla sam pelerinu preko pidžame i svoje cipele i sišla sam u prizemlje. Tamo su se svi okupili oko nečega i raspravljali.
-Što se događa?-upitala sam najbližeg čovjeka.
-Vratila se mala Maggie sa svojom ekipom. Nisu baš u dobrom stanju.-odgovorio mi je on. Progurala sam se da vidim, a ono što sam vidijela bilo je najčudnije od svega što sam te večeri doživijela.
-Stella?! Sarah?!-uzviknula sam. Svi su se okrenuli prema meni. Dvije djevojke su pogledale prema meni i također zinule.
-Arsa!!?-viknule su uglas. To su bile moje najbliže prijateljice još od ranog djetinjstva. Stella Penton i Sarah Anderson. Bacila sam se na koljena o zagrlila ih obadvije.
-Mislile smo da si poginula!! Da si otišla sa svojom obitelji!! Kad smo čule za tu nesreću nismo mogle vjerovati!! Kakve bi ti mogla imati veze sa znaš-već-kim!-prošaptala je Stella.
-Ispričati ću vam kasnije. Sada se morate odmoriti.-rekla sam im. Pustila sam ih iz zagrljaja. Nisam ih vidijela tri godine, jer su obadvije bile na strogoj obuci za aurure. Sa njima su bile još dvije djevojke.
Jedna je bila crvenokosa i obučena u crnu pelerinu, a druga je bila plavokosa i obučena u bezjačku odjeću. Neki su otišli na spavanje, a ja sam sa Stellom i Sarah otišla u kuhinju. Sjele smo za veliki drveni stol i počele pričati.
-Sada nam moraš ispričati, što, zaboga, ti radiš ovdije!-rekla je Sarah. Nije se previše promijenila. I dalje je bila prekrasna. Napola veela, napola čovijek. Ali Stella se jako promijenila: smeđa kosa postala joj je plava, oči su joj iz zelenih postale sive, a aviše nije bila debeljuškasta, nego visoka i vitka. I tako sam im ispričala sve što se dogodilo u ove dvije-tri godine od završetka školovanja. Ispričala sam im o Tomu, njegovom probratu na zlo, o ubojstvu moje obitelji, o bjegu, i, konačno, dolasku u Irsku. Kada sam završila obje su bile zapanjene.
-Ja te u potpunosti podržavam! Treba gadu isprašiti tur!!-viknula je Stella.
-Tiše, molim te.-rekla sam joj, kada se par ljudi sa zanimanjem okrenulo prema nama.
-Joj! Oprosti. Nego, zašto nam se nisi javila? Mogle smo ti pomoći!-upitala je Sarah.
-Nisam vas htijela petljati u to. Dumbledore me tako posavjetovao.-odgovorila sam joj.
-I Dumbledore je umiješan u to?-upitala je ona začuđeno.
-Da, pa rekla sam ti! Nakon suočavanja s Tomom, otišla sam u Hogwarts, i tamo smo odlučili što napraviti.-objasnila sam joj. Stavila sam glavu među ruke. Bilo mi je naporno svega se prisječati. Zadnjih dva dana nekako sam uspijela malo izbaciti to iz svojih misli, ali noću mi se u snu pojavljivao On i uvijek bi ponavljao isto:
"Znam gdje si. Uskoro me očekuj."
i znala sam da to nije samo san. Stella me zagrlila i rekla:
-Bez brige, sada smo mi tu. A sada predlažem da svi odemo na spavanje.-tako smo i napravile. One su bile smještene na trećem i četvrtom katu. Pozdravile smo se i ja sam produžila još jedan kat sama. Otključala sam vrata sobe malim ključem koji sam dobila i skinula pelerinu i cipele te legla u krevet. Kada sam pogledala u prema kaminu, iz njega mi je pogled uzvraćala nečija glava. Vrisnula sam.
-N...n...nije m...o...o...moguće!-dahnula sam.



NASTAVITI ĆE SE!
- 19:48 - Spread your wings ( ukupno: 14) - Dive into my colors - #